Samouki umjetnik

Svako ko je barem dva puta prošao kroz Tuzlu vidio je Mariju Maju Jurčenko. Ko ju nije vidio, morao je čuti za "malu Maju". Međutim, nije ta velika žena, ogromna duša tema ovog posta. Ova priča je o jednom od dvojice tuzlanskih studenata/umjetnika koji su došli na ideju snimiti dokumentarni film o Maji.

Marija Maja Jurčenko
Fotografija sa snimanja dokumentarnog filma

Momak koji ne gubi vrijeme

Nije mogao prošle godine upisati Akademiju dramskih umjetnosti, jer je to bila godina za glumce. On, bi naravno da studira produkciju. Kako bi trebao čekati godinu dana Damir je odlučio upisati psihologiju. U trenutku pisanja ovog posta Damir Bošnjak redovni je student na Filozofskom fakultetu na odsjeku psihologija. Nije psihologija ono što bi Damir da radi u svom životu, iako u dušu poznaje rad kamere i fotoaparata. To neprestano pokazuje fotografirajući tuzlanske maturante i snimajući filmove koji osvajaju prva mjesta na festivalima širom Europe.   

Upornost...

Probudi se Damir jedno jutro i odluči postati fotograf. Paf!
Desilo se to prije tri i još nešto godina kada je Damir bio prvi razred srednje škole. Tada je upoznao Borisa Andrejevića. Momka koji je idejni tvorac dokumentarca o Maji. Boris se u tom periodu, Damirovog prvog razreda, bavio fotografijom. Damir je pratio šta Boris radi, pa i sam napravio nekoliko fotografija. Kako on kaže: "Bile su to katastrofalne fotografije." Nije odustao! Ono što krasi Damira jeste njegova upornost. Gledao je kako drugi rade, ponavljao, fotografirao, upoređivao svoje fotografije sa drugima, učio, pitao!... i sam od sebe napravio Damir Bošnjak - Life through the Lens.
Nije bilo lako, jer kako kaže: " Danas svako ko ima fotoaparat je fotograf. Teško je istaknuti se jer je konkurencija velika. Zbog toga je najbitnije da imaš nešto svoje. Da napraviš fotografiju kako je niko prije tebe nije napravio."

Damir Bošnjak
privatna fotografija

Magic Lantern i "hakovanje" kamere

Kako snimiti prvi video ako ne hakuješ kameru!?
"... zapravo smo hakovali kameru. Instalirali smo joj taj magic lantern koji dozvoljava kameri da snima. I prvi video koji smo Boris i ja snimili bio je spot za pjesmu Pusti."- objasnio mi je Damir.
Za one koji ne znaju ili ne mogu da se sjete pjesma "Pusti", pjesma je tuzlanskog repera Scena.
Nakon spota snimili su kratki film Pils sa kojim su osvojili: drugo mjesto na Beokulisu u Beogradu, prvo mjesto na Sarajevo film festivalu - Operacija kino i još nekoliko nagrada na festivalima za srednje škole.
Kada je u pitanju snimanje filmova Damir je onaj koji je zadužen za montažu, produkciju većinom rade udruženim snagama, Boris snimanje. Saradnja Damir - Boris, kako mi Damir priča, funkcionira na osnovu kompromisa, dogovora, preplitanja ideja, kreativnosti...

Damir (ne)ostaje u Tuzli
 
Damir planira da se nastavi baviti fotografijom i filmom. Želi "ući" u još veće projekte. Početi se baviti dugometražnim filmom. Nije rekao da želi otići iz Tuzle, ali je nemimovno da mu trebaju mjesta na kojima se više bavi ovom vrstom umjetnosti.

Za kraj, momak koji je rođen 1.decembra 1995. godine objasnio mi je šta za njega znači kritika: "Da bi se napredovalo trebaju se sve kritike poslušati. Niko nije savršen. Uvijek se desi neka greška, ali koja se može ispraviti ako se possluša kritika. Tako da mnogo cijenim loše kritike. Posebno od ljudi koji se bave ovim poslom. Samo preko kritika se može napredovati. "