Dragiša Trifković slikar, vajar, pisac....

Dragiša Trifković

Dragiša Trifković likovni umjetnik i vajar ( 1912. - 2000. Tuzla). Obrazovanje za likovnog umjetnika stekao je u Državnoj umjetničkoj školi u Beogradu, ali se i slikanje i vajarstvom bavio od najmlađih dana. Svoje prve slikarske korake napravio je radeći sa svojim ocem soboslikarem. Kasnije iskustvo stiče kod kipara Franje Ledera, sa kojim je radio na izradi kipova na mostu sa kipovima.

Cijeli svoj radni vijek Trifković je proveo u Tuzli, gdje se pored vajarstva bavio i pedagoškim radom. Bio je nastavnik likovnog obrazovanja u Gimnaziji, Učiteljskoj školi i Osmogodišnjoj školi "Aleksa Šantić.

Blago generacijama kojima je predavao veliki Trifković.

Ismet Mujezinović i Dragiša Trifković
Slika skenirana iz Tuzlanskog vremeplova

Od 1944. godine radio je u Propagandnom odsjeku za kulturu i umjetnost u Tuzli, koji su vodili akademski slikari Ismet Mujezinović i Vojo Dimitrijević te kipar Franjo Leder.

Dragiša Trifković je bio prvi direktor Izložbenog paviljona u Tuzli (kasnije Međunarodne galerije portreta), a oni malo stariji znaju da je sa tog radnog mjesta otišao u penziju. 

 

Dragiša Trifković iza sebe ostavio je mnoga umjetnička djela. Neka vajarska, od koji su nama najvidjljivija (ne usudim se reći najpoznatija): skulpture "Sama", "Žena sa djetetom", "Balerina" koja se nalazi u Međunarodnoj galeriji portreta, "Grb Tuzle" rađen u gipsu, te statua rudara iz gradskog parka u Banovićima.

Trifković je Tuzlake posebno zadužio ostavivši im svoje zapise, fotografije, spise koje je objedinio u specifičnoj monografiji pod nazivom "Tuzlanski vremeplov". To je prva hronološki, sa strukturom tekst-slika-crteži, urađena monografija o Tuzli. Knjigu je moguće naći u Narodnoj biblioteci Derviš Šušić.
Pored monografije i skulptura, Trifkovićeve crteže, grafike, reljefe i biste možete pogledati u Međunarodnoj galeriji portreta, Tuzla.

Nažalost, kao što je to slučaj i sa Lederovim djelima, neka od velikih djela Dragiše Trifkovića uništena su u periodu 1942-1944. godina. Ono što je ostalo krasiti ulice i parkove jesu: "Majka i dijete", "Sama" i "Rudar".

Trifković i
skluptura "Sama"

Djevojka koja plače kako je često skluptura “Sama” nazivana među Tuzlacima. Skluptura ”Sama” napravljena je 1961. godine prilikom otvaranja hotela Bristol u Tuzli kada su poznati tuzlanski umjetnici radili na eksterijeru i enterijeru pomenutog hotela. Nakon zatvaranja hotela, skluptura je ostala da se bori sa vremenom i prirodom. Vjerovatno bi bila bačena u zaborav da nije 2005. godine pokrenuta incijativa za njenim premještanjem. U aprilu 2010. godina skluptura je konačno prebačena na vidljivije mjesto, gdje se i danas nalazi. "Sama" nije ostala usamljena u dvorištu velikoga Bristola, prebačena je u uređeni park pored stare muzičke škole.

Park pored stare muzičke škole, nakon preuređenja dobio je naziv park Muzej istočne Bosne. Planirano je da se u park postave i druge sklupture poznatih tuzlanskih umjetnika

"Sama" na svojoj trenutnoj lokaciji
Park "Muzej istočne Bosne"
Foto: Lela M.

 Možda se neke godine i "Bacaču diska" posreći da se preseli u uređeni dio, samo malo preko ceste od njegovog trenutnog boravišta.

 

 

Majka i dijete II

Skulptura "Majka i dijete II" rađena 1954.godine. Postavljena je ispred Klinike za dječije bolesti Tuzla, gdje se i danas nalazi. Postoje dvije verzije ove sklupture, zbog toga u nazivu “II”.

Prva, manja verzija ("Majka i dijete I") rađena je 1953. u gipsu, i u vlasništvu je osobe iz Sarajeva. Druga, veća, isto rađena u gipsu nalazi se u Tuzli.

Rudar iz parka u Banovićima

Simbol Banovića "Rudar sa bušilicom". Ovu sklupturu Trifković je izlio 1960. godine i to u bronci. 

Od Tuzlacima dobro poznatom Husinog rudara, rudar iz Banovića se razilkuje po tome što u ruci drži simbol svih rudara- bušilicu.

Nije mi namjera da vam nasuho nabrajam sklupture u Tuzli i njihove umjetnike. Željela bih skrenuti pažnju da to koliko tih kamenih likova čuva kako sama Tuzla tako i njene općine. Niti jedan od njih nije obilježen. Jednostavnim pločicama sa imenom autora i godinom gradnje bi se sve sklupture lako sačuvale od zaborava. U periodu 2013. godine bilo je govora o pokretanju incijative pod nazivom “Obilježimo tuzlanske spomenike pločicom sa nazivom djela, imenom autora i godinom nastanka” ali nažalost incijativa nije zaživjela. Problematiku možemo svesti i na parcijalne probleme, npr. "Upalimo svjetla Lederovim kandeleberima" ili "Vratimo Ledi njenu fontanu". 

Parcijalno ili cjelovito, neophodno je da se nešto promjeni po pitanju očuvanja kulturnih spomenika, ukoliko i dalje želimo pričati da je Tuzla turistički grad. Ukoliko želimo pričati da je Tuzla grad uopće.