Boem, umjetnik i kipar Franjo Leder

Franjo Leder

Franjo Leder prvi tuzlanski kipar ( 1905. - 1962. Tuzla) kiparstvo je studirao u Zagrebu. Iako je za vrijeme svog studija radio na izradi spomenika kralju Tomislavu, nije ostao živjeti u Zagrebu. Leder se vratio u Tuzlu u kojoj je stvorio neke od svojih najinteresantnijih figura. Umjetnik i boem gradu Tuzli ostavio je simbole po kojima je i danas poznata. Kipovi na jalskom "mostu sa kipovima", bacač diska, Leda, neka su od sačuvanih skluptura koje svjedoče o životu i radu prvog tuzlanskog kipara.

Djeca u osnovnoj školi ne znaju ko je bio Franjo Leder, a srednjoškolci ga se tek sporadično sjete. Tužno jer i osnovci i srednjoškolci sigurno, svakodnevno prođu pred četiri kipa na "mostu sa kipovima." Sva četiri izgradio je kipar Franjo Leder. Izgradnja jalskog mosta počela je 1935.godine, a godinu dana poslije postavljena su četiri tuzlanska kandelabera (lat.candelabrum; visoki stup sa svjetiljkom za uličnu rasvjetu.). Ideja o izgradnji kipova potekla je od tadašnjeg gradonačelnika opštine Murata Zaimovića, a ideju je u djelo sproveo Leder. Od kako su postavljeni kipovi su samo djelimično dorađivani. Stakleni okviri na "globusima" koje kandeleberari drže mijenjani su zbog pucanja.

Kipovi
Foto: Lela M.

Kandeleberi već 79 godina stoje boemski se suprostavljajući vremenu i generacijama koje se više i ne sjećaju njihovog umjetnika.

  

Kamena ljubav

Fontana na Slanoj banji. Leda nekada

Moja generacija (1992.) među posljednjim je generacijama koja se sjeća neobične fontane na Slanoj banji, sa kipom djevojke u sredini.
Obrisi fontane su još uvijek na svom mjestu, ali umjesto vodom ispunjeni su smećem i lišćem.  Dječaci u kutovima fontane koji su prskali vodu, danas su samo zahrđale cijevi. Zbog toga kažem da se fontana "nalazila na Slanoj banji". Godinama fontana nije u funkciji.Unutar napuštene, vremenom istrošenje fontane kip djevojke Lede ponosno stoji odolijevajući vremenu. 

Fontana danas (2015.)
Foto: Lela M.

 

Leda danas (2015.)
Foto: Lela M.

 


 








Fontana "Leda" rađena je 1938/39 godine. Priče drugih umjetnika kažu da je Franjo Leder statuu izvajao prema figuri svoje nikada prežaljenje ljubavi iz studentskih dana.
Fontana nije srušena, Leda čeka svog boema, a meni ostaje da se nadam da će neko od nadležnih sjetiti se usamljene Lede i spasiti ju od uništenja.


Nekoliko dana prije nego ću napisati ovaj post obišla sam sklupture, spomenike, kipove kako Lederove tako i drugih umjetnika. Niti na jednoj ploči na spomeniku nisam našla ni ime autora ni godinu postavljanja spomenika. Tuzlaci polako zaboravljaju umjetnost... ja nisam zaboravila pomenuti bacača diska. O njegovoj sudbini i borbi sa zaboravom pišem u sljedećem postu u kojem ću završiti priču o prvom tuzlanskom kiparu.