Boem, umjetnik i kipar Franjo Leder

Kao što sam obećala nastavak priče o zaboravljenim likovima tuzlanskog kipara Franje Ledera. 

Kako zbog slijeganja tla, neprirodnog pomijeranja statua ili nepostojanja kulture označavanja autora spomenika ne znam je li Bacač diska (pored Lede i Kipova) posljednje Lederovo djelo sačuvano u Tuzli. Većina njegovih djela uništena je u periodu 1941. godine, kada su u Tuzli uništeni i mnogi kulturno-historijski spomenici. Poslijednji ili ne, diskobolus (grč.Δισκοβόλος- bacač diska) je kao i Leda "bačen" u zaborav. Iako je nakon rekonstrukcije saobraćajnica, pravljenja Panosnkih jezera bacač ostao na svom mjestu, nije pomjeran niti "zahvaćen" slijeganjem tla, oko njegovog uređenja nije napravljeno ništa.

Bacač diska čest je motiv svjetskih kipara i vajara. Prvi bacač diska izvajan je od strane rimskog kipara Myrona, oko 450. godine p.n.e. O zanimljivostima tog kipa možete pročitati na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Diskobol http://www.artnit.net/razglednica/item/1384-miron-diskobol.html

Ovaj tuzlanski ne znam kada je postavljen ( prije 1961. godine ) i bio je centralna figura parka preko puta nekadašnje stare gimnazije. Tačnu godinu vajanja i postavljanja nisam uspjela pronaći, te kako nam spomenici nemaju ploču sa godinom izgradnje taj podatak, nažalost, ne znam.

Bacač diska nekad i sad

Na fotografiji lijevo se nalazi stara gimnazija, srušena 1961. godine zbog slijeganja tla. Ako pažljivo pogledate fotografiju u desnoj strani iste vidjeti ćete bacača diska. Iza njegovih leđa nalazila se Tombola koja je aktivna i danas. Čuh neki dan izvlačenje brojeva, dok sam se šetala slikajući stautu bacača.

Pored parka nalazio se restoran Lovac, koji je sada u sklopu kompleksa Panonskih jezera. Opet sam jedna od posljednih generacija koja se sjeća stare kuće na kojoj je velikim štampanim slovima pisalo "LOVAC". 

Kako je moguće vidjeti na slici stare gimnazije, nekada se oko bacača diska nalazila fontana. U toj fontani nisu bili dječaci kao kod Lede, već prekrasni labudovi koji su "gledali" u diskobolusa kao da čekaju da disk poleti u zrak.

Bacač diska i park danas (2015.)
Foto: Lela M.

Danas nema više  ni stare gimnazije, park je prepušten zakonima prirode, nema ni fontane ni labudova a bacač diska dijeli sudbinu ostavljene Lede. Stoji na svom postolju ukrašenom ribama koje bez fontane izgledaju kao nepotreban detalj, potpuno beskoristan.

Posjetivši izložbu "Nacionalni spomenici BiH na području Tuzle" saznala sam da je Hastahana (prva bolnica u Tuzli) zapravo jedini spomenik na kojem ima ploča sa godinom gradnje i autorom. Tako da djela umjetnika, kipara i boema Franje Ledera po svemu sudeći, slijedećim tuzlanskim generacijam biti će sve manje poznata.

Lederove sklupture nekad i sad